U Varaždinu raste nešto veliko: Jana Koščak premašila je sva očekivanja, jedan detalj je posebno impresivan

Iako usporedbe s velikankama hrvatske atletike još nemaju smisla, Janine rezerve su goleme.

Niže su prepone, kugla je lakša, ali svjetski rekord je – svjetski rekord. Makar bio mlađejuniorski. Pogotovo jer je tu riječ o atletici, najegzaktnijem sportu, ali i njegovoj “iznutra” najcjenjenijoj disciplini, višeboju. Da sumiramo, Jana Koščak (16) u nedjelju je na Zagrebačkom velesajmu postala svjetska mlađejunorska rekorderka u petoboju; 8.46 na 60 m prepone, 1,90 m u visu, 15,11 m u kugli, 6,17 m u dalju i 2:30.80 na 800 metara donijeli su mladoj Varaždinki 4585 bodova ili 171 više od Henriette Jaeger, Norvežanke koja je rekord držala od 2020. I ono najbolje, Koščak je u svim disciplinama osim kugle ostala bez osobnih rekorda, odnosno tu još ima i dosta rezerve.

Kako bilo, nova velika nada hrvatske atletike nastavlja oduševljavati i one koju Kraljicu sporta prate površno, kojima je mlađejuniorski rekord Blanke Vlašić u visu, koji je Koščak ove zime srušila, skrenuo pozornost na djevojčicu iz radionice oca i trenera, Patrika Koščaka. Ali dok je Jani vis, uz prepone, “paradna” disciplina, onda uvijek i svugdje naglašava kako je isključivo višebojka. I zato ovaj svjetski rekord ima dodatnu vrijednost.

Kao Blanka, Sandra, Sara…

Međutim, ono što je posebno impresivno je put kojim je nova svjetska rekorderka došla do ovog ostvarenja. Jer ona je zajedno s ocem i trenerom najavila da će baš protekle nedjelje na Velesajmu napraviti ono što je napravila…

– Ona lakšu kuglu baca tri metra dalje, dok bi na nižim preponama logično trebala biti brža, tako da idemo po svjetski rekord. A ako to napravi, mislim da ga više nitko nikad neće srušiti.

 

Tako je pričao Patrik Koščak nakon što je njegova kći na seniorskom petoboju u Tallinnu skupila 4432 bodova, odnosno nadmašila Norvežanku na višim preponama i s težom kuglom. Stoga je mlađejuniorski petoboj, koji nije radila cijelu zimsku sezonu, za nju trebao biti “šetnja”. Što je i bio jer je svjetski rekord već zapravo osigurala s točno tri tisuće bodova nakon tri discipline.

Zašto je sve ovo važno? Zato jer je u atletici – ma, sportu općenito – najteže napraviti ono za što znaš da si sposoban ili – lakonski – biti najbolji u najvažnijem trenutku. To mogu samo oni najveći ili u ovom slučaju, oni koji teže to postati. Tako je, recimo, 2003. Blanka Vlašić s nepunih 20 na Mladosti prvi put u karijeri preskočila dva metra nakon što se danima pričalo samo o tome, dok su joj organizatori natovarili dodatni pritisak sa startnim brojem 200. Ali Blanka je znala da koliko vrijedi i upisala prvi od svojih u konačnici 106 skokova preko čarobne granice. Ili kad je Sandra Perković također s 19 godina došla na svoje prvo veliko seniorsko natjecanje, SP u Berlinu, te s prvim hicem u kvalifikacijama izborila nastup u finalu. Ili kad je Sara Kolak u Riju izvukla svoj najbolji hitac u karijeri za olimpijsko zlato…

Posebna je i disciplina

Dakako, sve navedeno dogodilo se u seniorskoj atletici, na najvećim scenama, dok se Jana Koščak još uvijek ipak “igra s djecom”, pa uspoređivati je s velikankama hrvatske Kraljice sportova još uvijek nema smisla. Kao što nema i zbog činjenice da se tu radi o posebnoj disciplini u kojoj od osamostaljenja nismo imali bilo koga tko bi uopće došao u priliku nastupiti konkurirati za bilo što na nekom velikom seniorskom natjecanju. Danas je to bliže nego ikad jer očito je da u Varaždinu raste nešto veliko…