AK 'Sloboda' Varazdin logo

Atletski klub "Sloboda" Varaždin

AK 'Sloboda' Varazdin menu

Telegram i čestitke za Saru Kolak

Objavljeno: 25. kolovoza 2016

Prvo i jedino olimpijsko zlato jednog sportaša iz Varaždinske županije u povijesti

Varaždin 25.8.2016. Ako je u novo čudo vjerovalo malo ljudi, Sara Kolak senzacionalno je skrenula na sebe pozornost svjetske javnosti, osvojivši  zlatnu olimpijsku medalju u Riu prošlog tjedna. Nakon odličnih kvalifikacija, ulaska u finale, odradila je i sjajno finalno natjecanje. Iz kruga u krug je poboljšavala svoje rezultate, a onda u četvrtoj seriji bacila fantastičnih 66,18 metara, i iza sebe ostavila renomiranu svjetsku konkurenciju. Nakon što se stišala euforija i nakon što su završeni spektakularni dočeci , naš klub iz kojeg je ponikla poslao joj je telegram sa čestitkama i dobrim željama. Sara Kolak iz Ludbrega rođena je 22. lipnja 1995 godine. Prve rezultate postiže 2008. godine u našem klubu  Sloboda za koji nastupa do 2013, kada prelazi u svoj sadašnji klub Kvarner iz Rijeke.  Trenutno trenira i živi u Sloveniji , u Celju . Trener , koji ju je doveo do zlata se zove  Andrej Gajšek. Njezin razvoj rezultata u koplju išao je ovako: 2008. – 31,78, 2009. – 43,13, 2010. – 55,69, 2011. – 45,94. 2012. – 53,98,  2013. – 57,79, 2014. – 57,79, 2016. – 66,18. U poplavi vijesti i izjava posljednjih dana, činjenica da je ponikla u AK Sloboda Varaždin ,  gotovo da i nije spomenuta. Nije spomenuto ni  ime trenera  Stjepana Novoselca Štefa , koji je punih 5 godina , više nego strpljivo vodio Saru i doveo je do prvih državnih rekorda i medalja. Iznimku čine lokalni mediji na čelu sa Varaždinskim vijestima, koji su dobro upoznati sa razvojem Sare Kolak od samoga početka.  Bilo je razdoblja ozljeda, nesporazuma i rezultatskih stagnacija koja su se nastavila prelaskom u novi klub.  No sve je to sada manje važno. Važno je da Hrvatska ima zlato i da , pored same Sare, njezinog trenera, obitelji, Hrvatskog atletskog saveza, barem mali  dio zasluga ima i naš AK Sloboda. To se ne smije skrivati i na to treba biti ovaj klub  ponosan.U medijima i raspravama  su se postavljala pitanja da li je AK Sloboda i grad Varaždin trebao tako olako “pustiti ” Saru. ?  Da li je klub uopće prepoznao njezin potencijal? Istina je da niti je Sara olako “puštena” niti je istina da nismo prepoznali njezin potencijal. Klub , se u svojoj 85 godišnjoj  povijesti uvijek povodio osnovnim načelom a to je da je ispred svega interes atletičara kao čovjeka. Kad je Sarina obitelj izrazila želju za promjenom sredine obrazlažući to nastavkom školovanja u drugom gradu i bitno boljim uvjetima za treniranje, klub nije mogao odbiti takav zahtjev. Na osiguravanje boljih uvjeta za treniranje(profesionalni trener,pripreme, putovanja,ishrana itd) u vrijeme kada Sara nije bila obuhvaćena nacionalnim ili lokalnim razvojnim sportskim programima, predstavljalo bi blokadu funkcioniranja kluba. Ti troškovi iznosili bi veći dio godišnjeg proračuna kluba pa takva odluka nije dolazila u obzir. Tim više, u klubu je u to vrijeme kao i sada, treniralo najmanje 10 državnih reprezentativaca, talentiranih atletičara i najmanje 150 ostalih članova. Cijelu povijest klub su napuštali najbolji atletičari poput Zlatka Bezjaka, Dijane Sokač, Željka Knapića i drugih ali klup je ostao i dalje u svojim okvirima. I ove godine napustiti će nas dvoje ponajboljih atletičara u nadi da će bolje uvjete za školovanje i treniranje naći u Americi.Mi to doživljavamo kao normalni proces koji čini ovaj klub onakvim kakav jeste. I što reći na kraju osim onoga što piše u telegramu ? Sara hvala Ti, Sara ponosni smo na Tebe, Sara želimo Ti da se dobro nosiš sa novim teretom i da uspiješ u svojem životu.  A možda se i  jednog dana vratiš kao trener bacačima koplja u Slobodi iz koje si ponikla ?

 

 

Top