AK 'Sloboda' Varazdin logo

Atletski klub "Sloboda" Varaždin

AK 'Sloboda' Varazdin menu

Sjećanje na Franju Bukovca

Objavljeno: 22. ožujka 2014

Piše: Adalbert GEORGIJEVIĆ

Samobor, 1980. godine


Zaista, osim sentimentalnih i iskreno toplih prijateljskih sjećanja na mog dobrog prijatelja iz najmlađih dana, sjećanje na Franju Bukovca, vezano je uz najljepše, ono đačko doba. To je doba dječačkog zanesenjaštva, divnih lirskih pjesama u čijem je stvaranju Franjo bio pravi majstor. Njegova kajkavska riječ, birana i topla, plijenila je mladenačke ljubavi. Njegove pjesme tiskane su u gimnazijskom listu ”Naše doba”. Tu smo ih upoznali, tu smo se divili pjesničkoj riječi velikog nam druga.

Svirao je i violinu, čak je upisao studij violine u Zagrebu, gdje je, ipak, redovitije i marljivije polagao ispite spremajući se za budući poziv liječnika.

Atletika, to je bila njegova posebna ljubav. Kao gimnazijalac u Varaždinu, negdje 1918. Godine, ”zarazio” nas je svojom ljubavi prema tom sportu. Bio je odličan vježbač, pravi promotor tjelesnog odgoja. Nabavljao je knjige, proučavao ih, učio sebe i nas kako se voli atletika, kako se trenira, kako se postižu dobri rezultati, Ne, nije birao samo jednu atletsku disciplinu. Sve ih je jednakim žarom vježbao na dravskim pašnjacima ili na igralištu kraj ‘Gradske gombaone”.

Za vrijeme školskih i studentskih praznika dane smo provodili u našem Ivancu. Na ravnim livadama uz bednju zajednički smo nastavili s treningom. Franjo je u to vrijeme već imao potrebne rekvizite. Koplje, disk, kuglu, a prepone je sam izradio. Sve to nosili smo na naše treninge uz Bednju, ili pak smo trčali do ivanečkog rudnika i natrag. U to vrijeme bio sam član i zagrebačkog HAŠK-a jer u Zagrebu sam studirao. Tu sam se sprijateljio s Miroslavom Dobrinom i Lucijanom Kovačićem, tadašnjim vrhunskim atletičarima. Nisam bio u rangu s njima, ali me veselilo trčanje u prirodi, volio sam atletiku.l Sve to, manje više, pridonijelo je i da se Franjo Bukovec nađe u HAŠK-u. Upisavši se na medicinu u Zagrebu, za njega su počeli i dani atletskog uspona. Dobrin i Kovačić sjajno su ga prihvatili pa je Bukovec ubrzo bio među najistaknutijim ”haškovcima”. Nastupao je na mnogobrojnim atletskim priredbama. Bio je i u vrhu jugoslavenske atletike, čak drugoplasirani na državnom prvenstvu, sudionik Masarykovih igara” u Pragu 1921. Godine.

Nije samo Bukovec bio vezan za HAŠK. Bio je osnivač ”Ivanečkog športskog kluba” (1920), ali taj se klub 1923. Raspušta, a nakon toga se osniva, uz punu asistenciju Franje Bukovcam, podružnica Hrvatskog planinarskog društva iz Zagreba – Inačica u Ivancu.

To je bio Franjo Bukovec. Sport i umjetnost u jednoj osobi. Sjajno je slikao, bavio se i kiparstvom. Uza sve to uspješno je i studirao i postao liječnikom. Nažalost, plućna tuberkoloza je bila jača od njega. U 30-toj godini (1931) prestalo je kucati njegovo srce.

Ostale su uspomene. Na čovjeka i umjetnika, vrhunskog sportaša.

Takav je bio Franjo Bukovec

Top