AK 'Sloboda' Varazdin logo

Atletski klub "Sloboda" Varaždin

AK 'Sloboda' Varazdin menu

Profesor ljudske dosljednosti

Objavljeno: 22. ožujka 2014

Piše: Vilko LUNCER

“Sportske novosti”, 1975. godine


U subotu su on i Branko ”Farmer” Furjan zajednički grebili varaždinsku atletsku stazu na Slobodinom igralištu na kojoj je zub vremena ostavio duboke tragove. Te nekadašnje staze od šljake, u ovo suvremeno doba tartana, syntelasta, rubcora, baš su poput čovjeka – troše se, postaju umorne, stare…

U nedjelju je odjenuo lijepo, sivo odijelo i obukao bijelu košulju, kao da ide na neko slavlje, vjenčanje, u kazalište. Za njega je atletika slavlje, gotovo kao neki obred. Došao je na igralište prvi, izjutra rano i – po običaju – nije se libio nikakvog posla. Rukovodio je natjecanjem u I kolu novooformljene, regionalne omladinske lige Hrvatske (odlična zamisao, vrijedno natjecanje, pun pogodak!), proglašavao rezultate, nadzirao rad sudaca, čitao satnicu, ”stezao konce” priredbe u svojim čvrstim, preciznim rukama. Golemo iskustvo. Jer, profesor Dražen Ožeg, ”otac” današnje varaždinske atletike (kao što je to prije nekoliko desetljeća bio njegov prethodnik, optićar i atletski zanesenjak, Dragan Grims), odavno je već gradska, varaždinska sportska institucija, pojam, sinonim za čestitost, predan amaterski sportski rad, trud i zalaganje, za pedagošku klasu i atletsku ljubav, vrhunske rezultate, za onu gotovo neshvatljivu ustrajnost da se uvijek započne iznova, da se ratuje s neimaštinom, nemarom, tuđim nehajem, da se živi tu, na tom skromnom, a lijepom igralištu uz koje su vezane tolike varaždinske atletske priče i legende. Tu je Ožegov dom.

Natjecanje bilo i prošlo. Lijepe borbe, mladost se raduje takvom nadmetanju nakon duge zime u kojoj se ”brusilo”, pa sada valja iskazati – što se i kako vježbalo, radilo. Sunce zapeklo. Ljeto je uranilo u drevni, barokni Varaždin, te nedjelje 20.travnja… Stara, crvotočna klupa u dnu igrališta. Kolike su generacije na njoj sjedile, tu skidale papuče i obuvale sprinterice, kovale svoje atletske planove, započinjale svoje male i velike ljubavi, odlazile u život.

Dražen je umoran. U rukama rezultati, zapisnici. Pogledat će ih u miru, kod kuće, kasnije. Pitam se: koliko je sjedina u toj još uvijek bujnoj kosi donijela atletika, njene tegobe, to igralište Sloboda, slobodaši..

On odmahuje rukom, neugodno mu. Nekako vidim, nije navikao da priča o sebi. Radije bi o svom najnovijem biseru zaista nadarenom Međimurcu željku Knapiću (u nedjelju 11,0 i 49,4, talenat, nema što) ili o ”tenku iz Varaždina” Dijani Sokač, o Duški Logožar i Tonki Srnec… Trener živi život kroz svoje pulene. Uvijek ista, pigmalionska priča. U tisuću i jednoj verziji.

Top