AK 'Sloboda' Varazdin logo

Atletski klub "Sloboda" Varaždin

AK 'Sloboda' Varazdin menu

Po “gruntu” sa šprintericama

Objavljeno: 22. ožujka 2014

Piše: Krunoslav KRULJAC

“Varaždinske vijesti”, 1979. godine


O Branku Furjanu mogla bi se napisati dva zapisa. Jedan, koji se odnosi na njegovo zanimanje – individualnog poljoprivrednika – a drugi o ”Farmeru” atletičaru.

Međutim, kako je to, bar kad je on u pitanju, toliko povezano, posao je olakšan. Furjan ne može ni bez jednoga. Prvo mu je zanimanje, a drugo strast. Kad je nedavno održana utrka u Gojancu, Furjanovom rodnom selu, njegovi su mještani istinski uživali. Njihov je farmer proslavio 25-obljetnicu aktivnog bavljenja atletikom, a pozivu za sudjelovanje u utrci, odazvao se iznenađujuće velik broj natjecatelja. Sve odreda njegovi prijatelji širom Jugoslavije. Vidjele su se  registracije automobila iz zagreba, Beograda, Zrenjanina, Bačke Polanke itd. Gojančani su se istinski ponosili. Takva fešta već dugo nije bila u selu.

Presretan sam, prozborio je Furjan, vidno uzbuđen zbog svega što se događalo. Zahvalan sam Mjesnoj zajednici i svima, koji su doprinijeli da se na tako svečan način obilježi jubilej.

Svako je prijepodne rezervirao za rad u polju. Furjan marljivo obrađuje zemlju, koja mu donosi kruh. Drugi dio dana pripada atletici. Takav balans traje već punih četvrt vijeka. Jedno je nadopuna drugom. Kad nema vremena skoknuti na stadion Slobode u varaždinu, navuče sprinterice i trči po gruntu. Tek toliko da se održi kontinuitet treninga.

Za Furjana, njegovi konkurenti – individualni poljoprivrednici kažu:

-Kapa mu dolje. Vrstan je poljoprivrednik. Njegovo polje zaista mu obilato uzvraća trud plodovima, koji mogu služiti kao primjer.

Atletičari pak tvrde:

-Farmer je najzahvalniji član Slobode od one, nešto starije, generacije. Ne postiže on neke vrhunske rezultate, ali je uvijek tu kad zatreba.

Toliko pohvala. Toliko lijepih riječi za čovjeka, koji je zašao u petu deceniju života i koji je paraleno ”ruku pod ruku” pratio razvoj poljoprivrede i sporta – atletike.

Sve je zapravo počelo slučajno, kaže Furjan. Prijatelji su me 1954.godine pozvali na stadion Slobode gdje se održavao međunarodni susret Jugoslavije i Finske. Drugi dan sam, oduševljen trkačima na 10 tisuća metara, prijavio se treneru grimsu i rekao svoju želju – da postanem dugoprugaš. Što se zanimanja tiče, tradiciju koja se godinama njeguje u mojoj obitelji, a to je poljoprivreda, morao je netko nastaviti. Izbor je pao na mene.

I nije mi žao. Danas je već mnogo lakše. Kad se samo sjetim kako je bilo teško obrađivati zemlju prije dvadesetak godina…

Top