AK 'Sloboda' Varazdin logo

Atletski klub "Sloboda" Varaždin

AK 'Sloboda' Varazdin menu

Jugoslavenski centar pokreta trčanja

Objavljeno: 22. ožujka 2014

Posljednjih desetak godina u Varaždinu i okolnim mjestima zapaženo se razvio pokret trčanja. Trče već pomalo svi i stariji i mlađi, ima i posebnih priredbi za trkače koje okupljaju sve veći broj takmičara, i žena i muškaraca.

Zahvaljujući toj pojavi Varaždin je postao poznat po svojim trkačima koji sudjeluju na brojnim priredbama u zemlji i inostranstvu. Za Varaždin uz nadimke grada baroka, grada muzike, grada cvijeća, sve se češće čuje i kao grad trkača i trčanja. Bilo kako bilo Varaždin je najjače središte trčanja u Jugoslaviji, žarište iz kojeg su potekle mnoge vrijedne inicijative prihvaćene kasnije u raznim krajevima i sredinama, pa su danas već sasvim normalni, sastavni dio života.

Međutim, pred desetak godina na prste se moglo izbrojiti i u Varaždinu ljude koji trče redovito i sistematski, posebno one koji bi se odlučili za duže staze. Da se podsjetimo, na “Partizanski marš” u Kumrovec prvi su krenuli Branko Furjan, Marijan Cafuk, Boris Kožar, Mladen Mavar, Mladen Kos, Petar Jelenečki. Neki od njih imaju na Kumrovcu već deset, pa i više nastupa. Bio je to početak, a rijetki maratonci bili su u neku ruku “bijele vrane”.

No, kad je led probijen dali su se Varaždinci na organizaciju dugoprugaških trka. Pored onih klasičnih na atletskoj stazi, tražene su nove mogućnosti koje bi mogle okupiti što veći broj takmičara. Izbor je pao na trasu Šemovec – Ludbreg. Prva trka pod nazivom “Oslobođenje Ludbrega” održana je 30. rujna 1973. godine. Seniori su trčali od Šemovca do Ludbrega, a veterani od Martijanca do Ludbrega. Nastupilo je 34 takmičara. Kasnije je uvedena još jedna dionica za žene, pionire i pionirke od Poljanca do Ludbrega na trasi od 5.000 metara.

Već druge godine nastupila su 42 takmičara, pa zatim je njihov broj iz godine u godinu bivao sve veći. Tako je 1975. zabilježeno 68, godinu dana kasnije bilo ih je 86, pa onda 139, već 1978. brojka raste na 280, pa zatim na 265, da bi 1980. sudjelovalo (stiglo na cilj) 270 takmičara i takmičarki iz čitave Jugoslavije. I to 142 seniora na trasi od 15 kilometara, 79 veterana na dionici od 7.200 metara i 46 žena, pionira i pionirki na 5000 metara.

Uz to treba dodati da se istog dana u isto vrijeme u središtu Ludbrega održavaju trke za učenike tamošnjih osnovnih škola koje okupljaju također nekoliko stotina takmičara. Tako je stvorena osnova da se  u Ludbregu u sastavu Sportskog društva “Podravina” radi na osnivanju atletskog kluba. Značajno je da su sve ludbreške strukture prihvatile tu manifestaciju i jedinstvenu sportsku priredbu kao nešto neotuđivo svoje i da ju potpuno sada samostalno organiziraju, uz razumljivu tehničku pomoć AK “Sloboda” iz Varaždina i Zbora Atletskih sudaca Varaždina. Nije isključeno da će jednog dana i te poslove Ludbrežani sami obavljati.

Prva varaždinska trojka koja je u švicarskom Bielu pretrčala 100 kilometara – Stokranjec, Kožar i Jelenečki.

Iza “Trke oslobođenja Ludbrega” nicale su nove koje su iz godine u godinu imale sve više učesnika. Tako je 16. prosinca 1977. po prvi puta od Varaždina do Ivanca na 21.000 metara održana “Spomen trka prve jugoslavenske samoposluge”, koja se zatim svake godine sredinom prosinca održava na istoj trasi, ali sa sve većim brojem takmičara. Danas već i pioniri, da ne spominjemo omladince i žene, lakoćom savladavaju dvadesetak kilometara.

Sljedeća je naša trka “Međunarodni YASSA maraton” koji je prvi put održan 19. ožujka 1978. godine. Ovdje pionirke trče 3.000 metara, ppioniri i omladinke 5.000 metara, omladinci 10.000 metara, a tko želi može da bira 21.000 metara ili klasični maraton. I tu broj takmičara raste pa nije daleko dan kad će ih biti i više od 1000. Osim domaćih nastupaju i strani takmičari, a naročito masovno talijanski maratonci.

Varaždin je poznat i po svojoj Novogodišnjoj ponoćnoj trci, prvoj priredbi u Novoj godini u zemlji. Ovdje su pokrovitelji Robna kuća “Vama” i Komercijalna banka Varaždin. Trči se gradskim ulicama u središtu grada na 2000, 3000 i 6000 metara, a nastupaju svi uzrasti od pionira do veterana. Prvi put je ta trka održana 1. siječnja 1978. godine.

Treba istaći da je upravo zahvaljujući “Trci oslobođenja Ludbrega”, koja je prvi put održana 17. svibnja 1978. godine, u Lepoglavi došlo do osnivanja Atletskog kluba “Partizan” Lepoglava. Prve se godine trčalo 10 kilometara, a zatim se prešlo na dionicu od 35 kilometara. Start je u Jalkovcu kod Varaždina, a cilj na igralištu u Lepoglavi. Ovdje nastupaju takmičari iz svih krajeva zemlje kao i na ostalim našim cestovnim trkama.

Konačno, 21. listopada 1979. Varaždin je dobio i svoj Supermaraton “Varaždin-100″. Pod pokroviteljstvom Komercijalne banke “Varaždin” omogućeno je održavanje te priredbe, jedinstvene u Jugoslaviji. Prve godine nastupilo je samo 15 takmičara i to članova AK”Sloboda”, da bi slijedeće godine trka bila otvorena za natjecanje iz cijele zemlje. Na cilju ih je bilo 34, mada ih je startalo 42. Trasa počinje i završava u Varaždinu, a prolazi kroz mnoga naseljena mjesta  općine Ivanec, Novi Marof, Ludbreg i Varaždin.

Po uzoru na trke  u i oko Varaždin 1975. početkom listopada kod Maribora na inicijativu dr. Mirana Šlajmera održava se “Pohorski gozdni tek” uz izdašnu pomoć i sudjelovanje Varaždinaca, a 21. XI 1976., u godini kada Čazma slavi 750-godišnjicu, kreće prva trka Zagreb – Čazma (60 km) pod nazivom “Čazma 750″. Bila su samo tri trkača (Boris Kožar, dr. Miran Šlajmer i Petar Jelenečki), ali krenulo je. Slijedeće godine  bilo ih je mnogo više, pa tako iz godine u godinu da bi već u četvrtom izdanju bilo preko 0 takmičara. Na redu je tada 29. ožujka 1978. prva trka na 15 kilometara Dugo Selo – Oborovo. To je memorijalna trka u čast velike Oborovske bitke do koje je došlo 1944. godine, pa se trka upriličuje od tada svake godine istog dana. Tu je i “Zagorski maraton” koji egzistira od 9. travnja 1978. godine na relaciji Kumrovec – Gornja Stubica, a 23. rujna 1978. po prvi puta trče maratonci “Maraton Katoro” u Umagu na 21 kilometar…

U svim trkama koje su iz godine u godinu okupljale sve veći broj takmičara aktivno su u organizaciji doprinosili varaždinski dugoprugaši, a posebno Boris Kožar i Mladen Mavar. Postepeno su u mjestima trka stvarana organizaciona jezgra, tako da ona sada sasvim samostalno priređuju ove priredbe koje izdašno prate sredstva informiranja.

Dugoprugaške cestovne i ulične trke koje su svoje zametke  imale u trkama oslobođenja pojedinih mjesta na kraćim relacijama, danas su sve češće. Najdužu tradiciju imaju “Partizanski marš” u Kumrovcu, zatim “Putevima partizanske Ljubljane”, pa trke oslobođenja u Vinkovcima, Bjelovaru, Zagrebu, Beogradu (gdje se posebno ističe “Kros Politike”), Inđiji, Titovom Užicu i drugim mjestima. U najnovije doba upriličuju se trke raznih dužina za sve uzraste po pojedinim kategorijama u Beogradu, trka oko Avale, u Odžacima, Framu, Vrgin Mostu, kod Josipdola, u Splitu, Bačkoj Palanki, Osijeku, Kraljevu, Puli, Delnicama, Mariboru (Kozjak), Slavonskoj Požegi, Koprivnici , Vrhniki, Dubrovniku, Kopru, Zaboku, Brežnicama, gotovo u svakoj zagrebačkoj općini i drugdje.

Ljudi sve više trče, sve masovnije i na sve dužim stazama. Razloga za to ima mnogo. Bilo kako bilo ono čime su Varaždinci počeli pred desetak godina, danas je steklo pravo građanstva u punom smislu riječi i ništa više ne može zaustaviti daljnji razvoj pokreta trčanja.

Kod toga bar za nas u Varaždinu treba reći da su u organizaciji tih trka svojim marom i razumijevanjem mnogo doprinjeli amaterski sportski radnici, posebno atletski, a znatnu su ulogu odigrali i članovi Zbora atletskih sudaca Varaždina koji su brinuli za regularnost tih priredbi. Toj aktivnosti posebnu podršku daje AK “Sloboda” koja je i neposredni organizator ovih popularnih natjecanja.

Jedno od mjerila vrijednosti pokreta trčanja je sudjelovanje takmičara na “Partizanskom maršu” u Kumrovcu. To je naša elitna priredba koja se svake godine uz Dan mladosti održava u rodnom mjestu druga Tita. Ovdje su crvene majica članova “Slobode” dominantne, jer su najmasovnije. U poslijednjih nekoliko godina – bez obzira koliko takmičara stigne do cilja nakon 26 zagorskih-slovenskih kilometara – svaki četvrti je “slobodaš”. A, ne treba zaboraviti, da tu trči čitava Jugoslavija. Varaždinci su na najboljem putu da pošalju u Kumrovec 100 takmičara. To je brojka koja ulijeva poštovanje.

Mogli bismo sličnim podacima ilustrirati nastupe naših takmičara na brojnim trkama i dugoprugaškim stazama diljem Jugoslavije. Dovoljno je međutim ako se kaže da su svugdje prisutni i cijenjeni. I oni koji konkuriraju za visok plasman, kao i oni kojima je jedini zadatak i želja da prođu kroz cilj.

Konačno, važno je sudjelovati.

Top