AK 'Sloboda' Varazdin logo

Atletski klub "Sloboda" Varaždin

AK 'Sloboda' Varazdin menu

Jedan sportaš privatno

Objavljeno: 22. ožujka 2014

Piše: Ivo BRAUT

“Vjesnik”, 11. X 1959. godine


Govornik nije nepoznat. Naprotiv, mnogi su čitali o državnoj reprezentativki Đurđi Borovec, atletičarki varaždinske “Slobode”, bacačica kugle i diska. Htjeli smo progovoriti koju o “običnom životu” jednog sportaša i postigli smo onoliko, koliko je dopuštala rezervirana narav atletičarke. Đurđa Borovec je stenodaktilograf u Varaždinskoj tekstilnoj industriji, neudata, živi s obitelji u gradu, gdje se i rodila god. 1931. i završila 4 razreda gimnazije. Plaća 19.000 dinara. Razgovarala bi radije o sportu, nego o sebi, pa smo tako morali početi s atletikom.

Kako ste se počeli baviti sportom?
– Čisto slučajno, i to 1948. S jednom prijateljicom počela sam dolaziti na gimnastiku i tako me opazio atletski trener, optičar Dragan Grims. Nisam lose počela: 1949 već sam imala hrvatski record u disku. Prije su me rezultati veselili, a sada moram postići rezultate, da bih putovala. Prije mi je to bilo veliko zadovoljstvo, a sada – kako da vam velim – to je već neko moranje, a kod kuće imam spremanje, sav kućni posao je na meni. Puno sam angažirana na sve strane: ured, kuća, trening čeiti puta tjedno…

Kamo ste još sve putovali?
– Nekih 13 evropskih država i još Izrael. To je jedina korist od sporta. Vani je svagdje nama bilo dobro, svagdje smo fino primljeni, dosta smo upoznali prilike života i negdje se zaprepastili, a drugdje zadivili, na primjer u Švedskoj zbog standard i sportske organizacije. No, kad idem van, jedva čekam da se vratim u Varaždin.

Zašto volite Varaždin?
– Ne znam zbog čega. Kažu, da se o ljubavi ne razmišlja. Možda ovu tišinu volim. To prije nego sve drugo.

Što najbolje izražava vaš grad?
– Slikar Miljenko Stančić i “Varteks”.

Baš nikakve koristi nemate od sporta?
– Materijalne – samo ta putovanja. Prošle godine sam dobivala 5000 dinara stipendije mjesečno od Saveza, ali sada nisam obnovila ugovor, prema kome bih za izvjesne rezultate primala određenu nagradu…

Slažete li se sa svim manifestacijama današnje omladine?
– Ima preslobodnih manifestacija. Imaju li oni ideala? Ženska omladina, ako govorimo o onome, što najviše voli: kino, kazalište i muzčka škola, a zatim najviše ih angažiraju plesovi i, razumije se, ljubav. Djevojke sport ne privlači. Omladinske akcije su dosta omiljene. Najveća je vrlina omladine kulturni interes, a to treba zahvaliti i tradiciji, koja vlada u Varaždinu.

• Kojim redom čitate novine?
– Sport, križaljka, zanimljivosti, političke vijesti prelistam, a tako i privredu, ako ima nešto naročito.

Čitate li modne listove?
– Dapače! Pokušavam se ravnati prema modelima, ali nemam toliko mogućnosti. Htjela bih da imamo dobru konfekciju, kakva se dobiva u nekim zemljama, i rado bih se i konfekcijski oblačila, kad bi gotova odjeća odgovarala pristojnom prosjeku.

Koji vam je idealan tip žene?
– Tip snažnije žene, samostalne, a ipak nježne, ženstvene. Ako biramo među sportašicama, koje je oblikovala atletika, možda je to bila Milica Šumak, premda ne mogu reći, da je ona samo plod atletike. Iz filmskog svijeta, po izgledu najbliža je tom idealu Esther Williams, ali joj lice ništa ne govori. Najviše mise sviđaju tipovi kao Audrey Hepburn i Tatjana Samojlova.

Koji su objekti vase ljubavi?
– Cvijeće. Uzgajam krasne karanfile. Koncerti i operetta. Volim iskrene, otvorene, prave ljude. Mama mi je najveća ljubav. Lijep mi je Varaždin, jer je moj grad, sviđa mi se Stari grad, groblje, Drava. Manjka mu jedna kulturna sala, drugo sve ima. Volim i izlete.

Idealan sportaš?
– Lorger. On je kao atletičar dobar bora ci skroman se čini. Da se netko smatra dobrim sportašem, treba da ima svoje zanimanje, da se u njemu usavršava, a profesionalizam mi se ne sviđa. Sport treba prvenstveno da služi razonodi i fizičkom iživljavanju.

• Što vas zapravo zanovi u sportu?
– Volim vidjeti puno mladića i djevojaka, koji dolaze na teren i igraju.

• Da li kad maštate?
– Nekad smo fantazirale. Imam sasvim obična zadovoljstva, kao i drugi ljudi, koji rade i brinu svoje brige, koji nedjeljom idu na utakmice i viču, raduju se i tuguju sa svojim “Varteksom”, “Crvenom zvezdom” ili “Dinamom”.

Top