AK 'Sloboda' Varazdin logo

Atletski klub "Sloboda" Varaždin

AK 'Sloboda' Varazdin menu

Bezjakovi opet s rekordom

Objavljeno: 22. ožujka 2014

Piše: Ivica VUKOTIĆ

“Sportske novosti”, 1972. godine


Tamo negdje na tribini “Dinamova” stadiona zajedno su za “Vjesnikova memorijala Borisa Hanžekovića” sjedili brat i sestra. Ona, Vida, profesorica na varaždinskoj Muzičkoj školi. On, Zvonko, sada komercijalist Ugostiteljskog poduzeća iz Novog Marofa, nekad zvijezda kladivaškog sporta u nas, predstavnik Jugoslavije na Olimpijskim igrama u “viječnom gradu”, Rimu. Došli su na stadion da bodre zajedno. Da bodre, iako ih atletska borilišta već podavno ne vide. Mama Vida prvi je put bila na jednom atletskom natjecanju, ujak Zvonko došao je nakon punih sedam godina…

Zajednički su bodrili mladog asa, držali mu “palce”… “Palce” za Zlatka Bezjaka. Varaždinskog Zagrepčanina, studenta sociologije i njemačkog, sportaša “od glave do pete”. Maksimir se prolomio od pljeska kad je vitko tijelo sportaša izbacilo još vitkije koplje. Koplje, izbačeno elegancijom, poletjelo je daleko, daleko… Tamo do markacije za 75 metara, pa 77, da bi se zaustavilo na 77,18 metara. Spiker je pročitao daljinu. Novi jugoslavenski rekord! Nemirna plava kosa i izrazito svijetloplave oči postale su nijemi sudionik radosti… Zlatkov se pogled uputio tamo na sjever, tamo gdje je sjedjela mama Vida i ujak Zvonko… Pogled kao da je želio poručiti – eto, ujače, vlasniče srušenog rekorda u bacanju kladiva, ponovo je jedan rekord u vlasništvu obitelji Bezjak.

Rekord 77,18 metara, kad u svijetu koplje leti i petnaest metara dalje, možda i nije od velike vrijednosti. Ali, treba imati na umu da je Zlatko uzeo u ruku koplje tek 1967. godine, da sa svojih dvadeset i tri ljeta tek ulazi u svijet “kraljice sportova”, da mu je lanjski najbolji rezultat bio 72,88… Onda, sasvim je jasna veličina rezultata postignutog tog ugodnog atletskog poslijepodneva, u sjeni betonske tribine “Dinamova” kolosa.

Zlatko Bezjak, premda mu na tom natjecanju ni jedan hitac nije bio ispod granice koja je označavala 73 metara, nije povjerovao u izmjerenu daljinu…

Dok govori, Zlatko nemirno luta pogledom. Prilaze prijatelji. Čestitaju. Stišću ruku novom rekorderu. Svi bi ga željeli pozdraviti, svi priupitati – kako je bilo?

A zapravo, sve je počelo još prije desetak godina…

Trener atletskog kluba “Sloboda” iz Varaždina “dovukao” je u novoosnovanu Pionirsku školu masu dječaka i djevojčica… Počelo je s običnim vježbicama, igrama, pa onda s atletskom abecedom. Pisac ovih redaka, dobro se sjeća koštunjavog dječaka Zlatka. Zajedno su došli u klub, zajedno učili atletske korake, zajedno krenuli na prva natjecanja. Zlatko je bio opredijeljen za skok uvis. Metar i pedeset, nije to tada bilo loše. Zlatko je tesao skok za skokom, samo s jednom sprintericom… I napredovao. Počeo je trčati i prepone. Postao je državni i republički prvak. Ubrzo, dohvatio se bacačkih sprava. Krenuo je s višebojima. “Ležalo” mu je sve… I bilježi rezultate. Sve bolje. Postoje omladinski reprezentativac. No, svemu dođe kraj. Tako i u radu u varaždinskoj “Slobodi”. Seli u Zagreb. Na studij. Upisuje se u “Dinamo”, u onaj isti “Dinamo” kamo je iz Varaždina došao proslavljeni ujak Zvonko… Nije bio najbolje primljen. Stanuje u Studentskom domu na Savi, trenira tu, neposredno uz dom, na terenima “Mladosti”. Nema trenera. Štoviše, kad je postavio neke zahtjeve za sprave, čudno su ga gledali… Trenira sam. Diže utege, trči, ne pita za vrijeme. Trener “mladostaša” Puhanić pomaže mu samoinicijativno. U slobodno vrijeme.

– Vidiš – priča mi Zlatko pažljivo promatrajući svoju od cijepljenja oteklu ruku – sada sam svima dobar, svi trče oko mene. A kad sam redovno oko prvoga prelazio na “sendvič-ručak”…. Nadam se boljem! Oprostio sam se za ovo ljeto s kupanjem. Radit ću, spremati se, trenirati. Dizati utege, ispravljati greške snimljene na vlastitom filmu trenera Puhanića.

Novopečeni rekorder duguje Puhaniću bar polovicu svog jugoslavenskog rekorda. To i sam kaže. Ispravljao ga je, učio, ukazivao na greške. Da bi tako bilo i dalje – želja je Zlatka Bezjaka. Pred njim su nova natjecanja.

Olimpijada u Münchenu, Balkanske igre, mnoga natjecanja na domaćim bojištima…

München je blizu i – daleko. Zlatko kaže da bi rado tamo, pa makar samo kao gledaca.

– Nikad, shvati, nikad nisam vidio da bi netko bacio koplje više od osamdeset metara. Granica snova! A, gdje bih i vidio. Htio bih u München da promatram, da učim… Možda, da i ne bacam. Za to treba još da “dohvatim” normu. Teško! Vjeruj, radije bih “zlato” s ovogodišnjih Balkanskih igara, negoli – sudjelovao na nadmetanju kopljaša u Münchenu.

Možda Zlatko Bezjak ima pravo. Ove će još godine biti kopljaš, a onda se ponovo prihvaća desetoboja. Ne da dokaže svestranost, ne da potvrdi prošlogodišnju titulu najboljeg desetobojca u zemlji, nego da kroz deset atletskih disciplina – priprema “teren” za koplje. Ono bi do Montreala trebalo preletjeti granicu od 80 metara, granicu preko koje još nije poletjelo koplje u prisustvu skomnog rekordera. Atletski komentatori to proriču već za ovu bogatu atletsku sezonu…

Na trenutak se opraštamo s kopljem. Zlatko i autor ovog napisa vraćaju se pet, šest godina unazad… Sjećanja, tadašnje želje i planovi… Svatko je otišao na svoju stranu.

Zlatko ne djeluje kao atletski šampion. Njegova 92 kilograma i koji centimetar više od 180 cm visine potvrđuju njegovu čvrstu pojavu, ali možda prije pojavu nekog košarkaša, možda i manekena… Ali, kad se Bezjak – junior dohvati koplja, onda nestaje svih iluzija… Iz njega ističe snaga, koplje postaje perce… Izbačeno kao iz katapulta ono leti visoko i daleko, čak do 77,18 metara… A to je granica jugoslavenskog rekorda. On pripada mladom Varaždincu… Istom onom koji tek sada počinje iz novina i revija izrezivati svoje slike, napise o sebi, tek sada počinje bilježiti rezultate.

Želja mu je “balkansko zlato”. Ali, i da ispite položi u roku, da mamu Vidu dvostruko obraduje.

A ono osvojeno zlato iz Atene bit će obješeno najprije ujaku Zvonku za vrat, da ponovo osjeti “miris” šampiona. Onda, i majci. Za sve ono što je učinila za svoj sina, šampiona….

Top